субота, 26. март 2011.

Sat za nasu planetu 2011

"Sat za nasu planetu" je samo pocetak. Ove godine idemo dalje.
Iskljuci svetlo u sobi kada u njoj ne boravis.
Poklopi serpu kada nesto kuvas.
Peri ekonomicno.
Vise pesaci i vozi bicikl.
To ne radis samo zbog sebe, manjih racuna ili nas kojima je zastita planete posao.
To radis zbog svojih potomaka i svega zivog na Zemlji.
Ukljuci se. Za nasu planetu!

http://wwf.panda.org/sr/?199429%2FSat-za-nau-planetu-2011-EH-60

четвртак, 17. фебруар 2011.

Razmisljanja 2

Imao sam večeras sa cimerima dugu raspravu o aktivizmu, odnosno pokretanju promena, koji su razlozi za to, šta te gura napred, šta te motiviše da nastaviš dalje iako si dosta puta naišao na zid, odnosno iako si dosta puta išao srcem i to na kraju nije ostvarilo tvoje nade i očekivanja.
Da li jedan čovek može da pokrene promene? Da li mala grupa ljudi može da pokrene promene? Ima li smisla pokretati promene ako (pred)osetiš da se to neće završiti onako kako si se u početku nadao?
Tokom te rasprave ili bilo koje druge, svako od nas ima svoje razloge, argumente, ali i stavove (koji nisu uvek produkt samo saznajnog procesa, već tu ima i emocija i voljnih elemenata), palo mi je na pamet fundamentalnije pitanje od svih onih koje smo postavljali jedni drugima u raspravi: šta je ono što moj cilj (npr. (ne)bavljenja nečim) čini važnijim od ciljeva drugih, osim to što je moj? Pod ovim moj podrazumevam i sve ono što mi ugrađujemo u cilj - saznanja, motivaciju, emocije, volju, činjenice i predrasude. Zar onda cilj nekog drugog nije podjednako važan kao i moj cilj, ako sadrži sve komponente koje sam naveo? Kada bismo ciljeve imenovali brojevima (od 1 do n), bez ulaženja u detalje koji su i čiji su to ciljeva, postoji li nešto što bi činilo važnijim/drugačijim jedan cilj od svih drugih, a da to nije samo broj? Kako to stav nekog desničara da Srbija treba da pripada Srbima (i cilj da se to ostvari) ima manju važnost od mog stava (i cilja) da ljudi treba da budu različiti i slobodni (u izražavanju sebe) sve do one granice koja ne ugrožava prava drugih?

недеља, 13. фебруар 2011.

Političarenje

Političarenje. Rečju, suština postojanja političkih stranki u Srbiji od 2003. godine pa do danas. Uvaljivanje guzica vernih partijskih pasa u udobne fotelje upravnih odbora državnih preduzeća, vladina tela, ministrastva itd. Međusobno blaćenje preko skupštinske govornice, javnog servisa i drugih medija. Mlaćenje prazne slame pred narodom koji svakog dana gleda u svoj novčanik iz koga mu se samo smeše kreditne kartice neke od milion banaka u Srbiji a na tim karticama nema ništa sem dugova. Koji stoje kao mač nad glavom. Pred narodom koji će koliko sutra već biti u dilemi da li da kupi mleko ili hleb. Pred narodom koji će možda koliko sutra napraviti svoj egipatski protest (Mubarak je pao, znači ništa nije nemoguće). Možda, jer je apatija toliko velika da ulazi u kuće i stanove, u nameštaj, u kućne ljubimce i ptice na grani.
Stranke koje samo ulažu u svoj PR, plaćajući svojim pajtašima iz marketinških agencija za kampanje koje šire optimizam ili kampanje kojima se prave posteri sa kog se lider najjače opoziocione stranke smeši pored reči kao što su "korupcija, siromaštvo, bezakonje...". Pare za plaćanje agencijama su iz državnog budžeta, naravno.
Političari, koji su zarad ministarske fotelje radi da sklope dogovor sa nekim kome će sutra zabosti nož u leđa ili će jednog dana odlučiti da žele da dižu tenzije i obaraju vladu.
Politika je kurva, nema veće istine od te. Možes da ideš u vladu/krevet sa svima a sve zarad narodnog dobra. Principi ne postoje, a dojučerašnji vođa propagandne mašinerije Miloševića i njegove stranke danas ima tri funkcije i poptis sa svim tim funkcijama koji je duži od renesansnih soneta. O plati da i ne pričam, ni o koferu.
Političarenje. Najbolja stvar koju političari u Srbiji umeju da rade.

понедељак, 24. јануар 2011.

O biodiverzitetu


Moj tekst o biodiverzitetu koji je izasao u drugom broju casopisa studenata Bioloskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Tekst mozete procitati i ovde, a casopis mozete besplatno preuzeti sa adrese http://ifile.it/4tb8wpm/Simbioza%20-%20%2002%20-%2001.14.2011.pdf 
Samo klinknete "request download ticket" :)

Jezero Perucac, pogled sa Biljeskih stena


O biodiverzitetu

Zašto je biodiverzitet, pored terorizma i ljudskih prava, najspominjanija reč novog milenijuma? Zato što je čovečanstvo (valjda) shvatilo da sa prirodom nema šale.

Biodiverzitet, biološka raznovrsnost, raznovrsnost života, sve su ovo sinonimi za skup pojava koje su odjednom došle u žižu svetske javnosti. Da li baš odjednom? Ne bih rekao.
Pre nego što počnem da elaboriram zašto biodiverzitet postaje tako značajna stvar za javno mnjenje sveta, prvo ću ga definisati – biodiverzitet je sveukupnost gena, vrsta, ekosistema i predela na Zemlji. To znači da se pod pojmom biodiverzitet mogu razlikovati četiri nivoa – genski, specijski (onaj koji se odnosi na vrste), ekosistemski i u novije vreme se pominje i četvrti – predeoni. Ovi nivoi ne funkcionišu samostalno u realnom vremenu i prostoru, ali ih izdvajamo kako bismo lakše proučavali i štitili svaki od njih.
Biodiverzitet je, dakle, nešto čime se biolozi bave odvajkada. Od onog trenutka kada su ljudi počeli da opisuju biljke i životinje, da im daju imena i uočavaju osobine na osnovu kojih bi se one mogli razlikovati, oni su od tog trenutka počeli da opisuju i proučavaju biodiverzitet sveta. Naravno, oni to nisu zvali biodiverzitet, već raznovrsnot živog sveta ili možda nekako drugačije. Tada nije ni bilo važno kako su zvali taj skup pojava i procesa.
Onog trenutka kada je Line objavio svoj Systema naturae tada je počelo uvođenje sistematičnosti i reda u biologiju kao nauku, samim tim i u istraživanju biodiverziteta. Onog trenutka kada je Darvin objavio svoj Postanak vrsta, postavljajući osnovni koncept evolucije živog sveta, biologija je krenula da se razvija velikom brzinom – pojavila se ekologija (Hekel, 1869), nekako uporedo sa njom i genetika (Mendel, 1866.), mada je ona ponovo rođena sa otkrićem Mendelovih radova početkom dvadesetog veka, zatim sredinom prve polovine dvadesetog veka biohemija, a iz nje tokom 40-tih i 50-tih godina, kao Venera iz morske pene, rađa se i molekularna biologija.
Sve pobrojane biološke discipline (nauke) su se imale jedan zadatak – istražiti živi svet i sve njegove pojave i procese. I to rade i dan danas, zajedno sa još mnogo novih, mladih, ali vrlo perspektivnih disciplina. Tako da je biodiverzitet oduvek bio u središtu pažnje biologa, ali i nekih drugih naučnika, jedino nije nosio to ime.
Biodiverzitet, ime i koncept, pojavljuju se krajem 80-tih godina dvadesetog veka. To je, na neki način, proisteklo iz potrebe istraživača – biologa da ukažu na čovekov negativan uticaj na prirodu (uništavanje populacija živih bića i njihovih staništa, bezobzirni razvoj industrije i zagađivanje životne sredine, nestajanje vrsta mnogo bržim tempom od prirodnog itd.). To je bio način da se laicima ali i „glavonjama“ ukaže na bogatstvo živog sveta i značaja koje ta „raznovrsnot života“ ima za čovečanstvo. Čovek je počeo (pre nešto više od dva veka) da seče granu na kojoj sedi i bilo je krajnje vreme da neko vike „Uzbuna!“. E, to se i desilo sa nastankom ove koncepcije.
Konferencija održana u Rio de Žaneiru, 1992. godine i deklaracija koja je tamo potpisana (kolokvijalno poznata kao „Rio deklaracija“), 5. juna (ovo je datum koji su UN koju godinu kasnije proglasile Svetskim danom zaštite životne sredine) i Konvencija o biodiverzitetu (CBD – Convention on Biological Diversity) koja govori o biodiverzitetu i izuzetnim naporima koje stanovništvo planete mora da uloži kako bi isti sačuvalo, bila je prekretnica. Na vrlo visokom diplomatskom nivou postignut je konsenzus o tome da je biodiverzitet potrebno sačuvati.
I šta dalje?
Dalje je usledio proces ratifikacije tog dokumenta u skupštinama zemalja potpisnica odnosno ugradnja u nacionalna zakonodavstva. Sama konvencija bila je osnov za izradu mnogih pravnih dokumenata koji su doneseni kasnije. Svi su se pozivali na CBD.
A zašto je, uopšte, bitan biodiverzitet?
Postoje dva pristupa – ekološki i antropocentrični. Objasniću prvo antropocentrični, jer je lakši za razumevanje. Naime, bez biodiverziteta opstanak čoveka bi bio doveden u pitanje. Biodiverzitet današnjem (ali i nekadašnjem čoveku) predstavlja (prividno) neiscrpan megaresurs – odakle nam hrana, pića, odeća (pamuk, konoplja, vuna, krzno), lekovi, materijal za gradnju kuća i pravljenje nameštaja (drvo), odakle nam gorivo (nafta i ugalj su transformisana nekadašnja živa bića!).
Ekološki pristup kaže da su ekosistemi funkcionalniji što je više vrsta u njemu. Ne zvuči komplikovano, naime, svi organizmi u ekosistemu su u biotičkim odnosima sa drugim članova – kroz odnose ishrane, kompetitivne odnose, odnose parazitizma, odnose mutualizma (obostrane koristi). Promet materije i energije u ekosistemu će biti efikasniji što je više vrsta u njemu – proizvođača, potrošača, razlagača. Npr. uklonite neku pticu grabljivicu (vršnog predatora) iz nekog ekosistema i njen plen će suludo povećati brojnost, što kao rezultat može imati pojavu neke zarazne bolesti u okviru populacije plena i oni će stradati. Ili to može tako uticati da plen pojede sav svoj plen (i plen jede nekoga) i da nestanu i plen i plenov plen. Kako god okrenete, postojeća trofička piramida se ruši, a biocenoza „šizi“. Posecite određenu površinu pod tropskim kišnim šumama (gde je zemljište veoma plitko, jer je sva materija u živom svetu) i doći će do erozije koje će vam i to malo zemljišta što ste imali odneti. Za ponovno stvaranje zemljišta potrebne su decenije.
Sad nije tako naivno, zar ne?
Međutim, nešto vam još nisam rekao. Ako ćemo ići antropocentričnim pristupom (većini ljudi je on bliži i razumljiviji), bitno je naglasiti da od postojećeg broja vrsta (~1 750 000) čovek koristi veoma mali broj njih za sve gorenavedeno – hranu, piće, lekove, gorivo itd. Uzmimo primer žitarica – ovaj svet zasnovan je na pšenici, pirinču i kukuruzu. Samo tri vrste čine više od polovine svih naših kalorija koje svakodnevno unosimo! Dakle, vrlo mali deo sadašnjeg biodiverziteta koristimo za zadovoljavanje svojih potreba. A šta je sa ostalim živim bićima? U najvećem broju slučajeva, njih uništavamo i istrebljavamo (ne)namerno.
Biodiverzitet predstavlja ogroman potencijal za razvoj novih vrsta hrane, lekova, materijala. Svakoga dana se opisuju i ispituju razne supstance izolovane iz živih bića koja nam mogu pomoći u borbi protiv nekih od najtežih bolesti. Međutim, sa tim resursom se moramo ponašati pažljivo. Da ne uprskamo stvari opet. Potrebno je otkrivati ga, opisivati, proučavati, koristiti (a ne iskorišćavati) i štititi (na svakom od postojećih nivoa). Neka neotkrivena živa bića kriju u sebi tajne koje nam mogu pomoći da živimo i opstajemo još dugo na ovoj planeti. Da li smo dovoljno ludi da to bacimo u vetar? Ja se nadam da nismo.

Stefan Stošić

Adele i ultimativni hit

Adele ima novi singl. Zove se Rolling In The Deep i ne mogu je izbiti iz glave. Pesma je toliko hiticna! Jedva cekam album...
Pesmu prati i fantastican spot. Pogledajte :)



понедељак, 22. новембар 2010.

Razmisljanja

Sedim ispred svog racunara u pocepanim carapama na petama i citam mejl u kome me pozivaju na intervju za stipendiju. E, sad, posto je novembar i vise nije tako toplo, oblacim jos jedan par tanjih carapa preko, kako bi mu bilo prijatnije, ali nemam par istih, vec sam nasao dve razlicite. Sta cu, oblacim ih.
Danas mi se od jakog vetra potpuno iskrivio kisobran, toliko da je neupotrebljiv (mada moram priznati da je vec bio "nacet" prethodnim jakim vetrom, te nije cudo sto se pokvario).

Stipendija uopste nije mala. Skacem od srece kao da sam dobio stipendiju iako predstoji jos jedna stepenica u procesu selekcije.
Ima neke kosmicke pravde u svemu tome, zar ne? Verujete li vi u to?

I ne marim toliko za pocepane i razlicite carape i slomljeni kisobran...

среда, 1. септембар 2010.

Koga briga za male ljude...

Imao sam problema sa mts-ovim 3G internetom, pa sam videci da nece biti nista od ganjanja sa njima, poslao ovo pismo medijima (navedeni su na kraju teksta).
Niko nista nije objavio niti zvao da se raspita. Tako tipicno za Srbiju, zar ne?
Koga briga za male ljude...

Poštovani,

pišem Vam zbog problema koje imam sa Mobilnom telefonijom Srbije, kompaniji koja misli da je nacionalni ponos, a koja se ponaša bezobrazno prema svojim korisnicima, njenim direktnim tvorcima profita koji se na kraju svake godine ponosno objavljuje.
Naime, u julu sam sklopio jednogodišnji ugovor za korišćenje 3G interneta sa mts-om. U pitanju je postpaid ugovor, što znači da mi se saobraćaj meri (download i upload podataka zbirno), da imam saobraćaj predviđen pretplatom (tada je bilo 2 GB, kasnije povećano na 6 GB), a kada premašim to, onda postoji tarifiranje za svaki utrošeni megabajt. Obračunska jedinica je, pak 100 KB, što znači da ako pri nekom korišćenju skinem 340 KB podataka, to će mi se obračunati na 400 KB.
Bio sam jako svestan šta ovo znači, ali drugog izbora nisam imao, jer živim u Studentskom gradu, gde ne postoji nijedna druga mogućnost za širokopojasni internet – ADSL ne mogu sam da dovedem zbog specifičnosti telefonske centrale, ne hvatam signal nijednog provajdera koji nudi wireless, kablovski internet je takođe nemoguće uvesti. Zbog svih navedenih razloga, a istovremeno i naizgled povoljne ponude mts-a za 3G internet, sklopio sam ugovor. Nisam znao da sklapam pakt sa đavolom.

Prvo neprijatno iznenađenje došlo je u vidu računa za mesec avgust, kada mi je ispostavljen račun u iznosu od 2.076,57 dinara. Ovoliki račun nisam očekivao, jer je softver za praćenje saobraćaja pokazivao brojku od 2,1 GB. Da bude jasnije, instalacijom modema instalira se i softver koji služi za povezivanje na internet, ali i za praćenje ostvarenog saobraćaja. Dakle, prema softveru, premašio sam 100 MB, te sam očekivao da će račun biti pretplata (1 din, zbog promotivnog perioda) + 100 MB*cena jednog megabajta (2,56 din) ~ 257 din. Meni je stigao skoro osam puta veći račun!
Otišao sam u poslovnicu, uložio reklamaciju (oko 16.9.2009., ne sećam se tačno) i pitao zašto je ovo ovako. Zaposleni u poslovnici mi je rekao da je taj softver za praćenje saobraćaja netačan, tj. ne prikazuje uvek tačne podatke i da je bolje proveravati potrošeni saobraćaj ubacivanjem kartice u telefon i pozvianjem servisa *797#. Upitao sam ga kako je moguće da je za mesec jul, kada nisam prekoračio saobraćaj uključen u pretplatu, stigao normalan račun i softver pokazivao tačne podatke, a za mesec avgust, kada sam premašio saobraćaj predviđen pretplatom moj softver prikazao pogrešne podatke. Tražio sam i listing, međutim, on mi to nije dao, ne navodeći razloge. Samo je napisao reklamaciju i rekao da ću biti obavešten kada bude rešena. Takođe sam pitao da li su učestale pojave stizanja uvećanih računa korisnika 3G interneta i da li se korisnici žale na to. Odgovoreno mi je potvrdno na oba pitanja. Takođe sam pitao da li moram da platim sporni račun, na šta mi je radnik u poslovnici rekao da ne moram, već tek kad je reklamacija rešena.
Moj problem je što listing u svom računaru nisam sačuvao, već sam ga obrisao odmah po isteku meseca avgusta, kako bih pratio ostvareni sobraćaj za septembar.
Reklamacija je rešavana puna tri meseca (23.12.2009., vidite prilog, odnosno adresu https://docs.google.com/leaf?id=0ByCSUjcYgUfDMDgxN2NhMGMtMjNjOS00ZTUxLTk2OGUtZTZhMjk5MTI3NmEz&hl=en), obaveštenje je stiglo u vidu sms poruke u sofvter za korišćenje interneta u kojoj se kaže da platim račun za avgust u istom iznosu (znači, nije uvažena). Pregledom Opštih uslova ugovora o pretplati na usluge javne GSM digitalne mobilne telefonske mreže Telekoma Srbija a.d., uvideo sam da je druga strana prekršila isti dokument, jer član 13, stav 2. kaže „Telekom Srbija će ispitati reklamaciju i obavestiti Korisnika o ishodu u roku od 8 (osam) dana, a ako su potrebne složenije provere u roku od 15 (petnaest) dana od prijema prigovora“. Dakle, mts je prekršio ugovor koji je sam napravio, a od mene očekuje da izmirujem obaveze koje nisam napravio?!

Drugo neprijatno iznenadjenje je stiglo u vidu računa za mesec novembar. Naime, tada je račun iznosio 10.292,30 din. Brojač saobraćaja je ovoga puta pokazivao 6,16 GB (pogledajte prilog, slika „internet, novembar“, odnosno adresu https://docs.google.com/leaf?id=0ByCSUjcYgUfDZmRkMDYyNmItOTQzNS00OGQ0LWEwOGUtZTc5NThjZGFlMWJl&hl=en), a saobraćaj predviđen pretplatom 6 GB. Dakle, ovoga puta sam prekoračio 160 MB od limita, te sam pretpostavljao da račun neće biti veći od ~ 1400 dinara. Opet sam uložio reklamaciju, iako ni prethodna nije bila rešena. Ovoga puta sam već bio uveren da me pred mojim očima pljačkaju, na vrlo perfidan način. Izričito sam tražio listing, za oba sporna meseca (avgust i novembar) i ovoga puta sam ih dobio. U elektronskom obliku, pošto je listing za mesec avgust na 54 strane, a za mesec novembar na 169 strana!
Uvidom u listinge (i oni se nalaze u prilogu, odnosno na adresama: http://www.dodaj.rs/f/42/wc/3qolCS1f/avgust-2009.pdf, http://www.dodaj.rs/f/b/5f/3KhiHmAZ/novembar-2009.pdf), uočio sam neke nepravilnosti. Na pojedinim mestima u listingu za novembar (označeni su žutom bojom), dolazilo bi do prestanka merenja saobraćaja uključenog u pretplatu i do početka naplate megabajta van limita, a zatim vraćanja na saobraćaj uključen u pretplatu (str. 109, 113, 115, 117, 118). U listingu za avgust sam na jednom mestu našao grešku u obračunu (takođe označeno žutom bojom, str. 42). I samo na osnovu jednog pažljivog uvida u listing, našao sam ove greške. Ne znam šta bi se desilo kada bih podatke iz listinga iskopirao i ubacio u tabelu u Excelu i izračunao ostvareni saobraćaj. Na osnovu priloženog, ja moram da posumnjam u verodostojnost ova dva listinga.
Reklamacija je ovaj out rešavana više od mesec dana (prigovor na račun podnet 17. ili 18.12.2009., a obavešten sam telefonskom putem o rešavanju prigovora 2.2.2010., naravno, u korist mts-a), te su opet prekršili ugovor. Povodom kršenja ugovora (dva puta pri rešavanju prigovora) o Opštim uslovima nameravam da se obratim Tržišnoj inspekciji Ministarstva trgovine i usluga, pa će oni dalje rešavati problem.

Napominjem da koristim 3G internet od jula, i da nisam imao problema sa računima za druge mesece, sem za navedene. Meni čudna slučajnost je da sam samo ta dva meseca prešao preko limita uključenog u pretplatu i da su mi oba puta stigli naduvani računi.

A da se to ne dešava samo meni, možete proveriti traženjem pojmova na internetu poput „mts 3G internet“, „studentski data net“, „studentski data paketi“ i sličnih, gde ćete na brojnim forumima pronaći i pročitati muke brojnih korisnika mts-a vezane za mts 3G internet, ali i muke telefonskih mts postpaid korisnika. Shvatićete da je u pitanju više slučajeva, koji definitivno ne mogu biti izuzetak. Čitanjem tema na forumima saznao sam da je u početku od korisnika očekivano da plate sporne obaveze (?!), pa će im bajna nacionalna kompanija izvršiti povraćaj novca, ukoliko se ispostavi da je reklamacija osnovana. Takođe, uz malo napora na nekim drugim linkovima dolenavedenih foruma (probajte MTS biling ili nešto slično) mogu se naći insajderske informacije da mts prelazi na novi softver za merenje i obračunavanje, a ne nadograđuje postojeći na novu verziju, a sve u cilju objedinjavanja naplate ADSL, IPTV, 3G postpaid interneta. Kao rezultat prelaska na potpuno nov softver, javljaju se problemi korisnika u vidu uvećanih računa, čudnih listinga, poziva za Novi Zeland i Maroko koji sami korisnici nisu napravili, lošeg obračunavanja tarifnih dodataka, poziva koji su se obavljali čak i kada kartica nije bila u upotrebi (nije bila u telefonu)?!... Primeri su brojni, samo treba sedeti i pročitati i plakati i smejati se istovremen od muke.
Linkovi na kojima se može videti koje sve problemi su snalazili korisnike mts-a:
http://www.elitesecurity.org/t368121
http://www.elitesecurity.org/t368328
http://forum.mtsmondo.com/index.php?showtopic=4019&st=20
http://forum.mtsmondo.com/inde...60&p=37642&#entry37642
http://www.elitesecurity.org/t365225-MTS-postpaid-racuni-za-april-naduvani
http://www.elitesecurity.org/t366320-Ozbiljna-kritika-od-strane-MTS-korisnika
http://www.elitesecurity.org/f227-MTS-korisnicki-servis

Na nekim od ovih stranica možete videti da su korisnicima stizali računi u rasponu od nekoliko hiljada do sto hiljada (100.000) dinara!
„Svet kompjutera“, časopis koji se bavi IT svetom je u rubrici u kojoj se korisnici obraćaju samom časopisu u mesecu septembru je objavio pismo njihovog čitaoca pod naslovom „Nacionalna klasa iz ličnog iskustva“ u kome se govori o mts-u (u prilogu).
Takođe, prilažem slike mts računa članova foruma kojima je npr. nešto više od 6 GB naplaćeno 337,60 din (http://img199.imageshack.us/i/6845.jpg/) ili 118 sms-ova po 1,7 din ukupno iznose 781,9 din (http://img241.imageshack.us/img241/5969/slika0136.jpg).

To nisu jedini moji problemi. Već sam naglasio da živim u Studentskom gradu, u kome nije bilo mogućnosti da se dođe do interneta velike brzine osim uzimanja 3G interneta (u vreme kada sam zaključivao ugovor), ali je posle određenog vremena to učinio još neki broj studenata koji stanuju u istom domu. Tako se sada dešava da se ne možemo povezati na internet, i to u popodnevnim i večernjim časovima, čak ni posle dugog pokušavanja. Pretpostavljam da je to zbog toga što veliki broj nas pokušava da pristupi baznoj stanici, koja, naravno, ima ograničenje u broju korisnika koje može da usluži, te dolazi do zagušenja. Mali broj nas verovatno i uspe da se poveže na internet, ali ni to im neće garantovati fantastične brzine o kojima naširoko trubi mts po brojnim oglasima na televiziji, internetu i štampi. Protok je, u velikom broju slučajeva, nikakav (slika „protok 1“ u prilogu, odnosno na adresi https://docs.google.com/leaf?id=0ByCSUjcYgUfDYjBiNTE2NDYtNjcyYy00NjdjLTg5MmYtYjAyMGQyMGFlZWYz&hl=en) ili veoma osciluje (od jako dobrog do jako slabog).
Tako sada dolazimo u situaciju da svi mi koji smo potpisali ugovore na određeni vremenski period, plaćamo uslugu koja je nikakva, jer internet ne možemo koristiti onda kada nam treba, već onda kada je bazna stanica neopterećena (što je retko) i uslugu koju, ako realnije pogledamo zapravo i ne možemo normalno da koristimo. Ako hoćemo da se oslobodimo tog jarma oko vrata, opet moramo da platimo sve pretplate unapred do datuma isteka ugovora (priznajem da sam ovoga bio svestan prilikom potpisivanja ugovora, ne znam za druge).
Na moje lične zahteve i raspitivanja u poslovnici da postave još neku baznu stanicu, kako bi nam omogućili nesmetano i korišćenje interneta, zaposleni odgovaraju da to nije u njihovoj nadležnosti, i da ja sam ne mogu ništa da uradim, već da se nekoliko nas udruži i dostavi im pismeni zahtev za pojačanje kapaciteta u našem regionu, pa će ga oni razmotriti. Napominjem da je u prvim mesecima korišćenja utvrđeno da 3G signal postoji i da je dobar (i internet protok je bio dobar), te nepostojanje 3G signala (kako će vam možda reći neki ljudi iz poslovnice), nije uzrok toga već preopterećenost bazne stanice.
I tako sam ja potpisavši ovaj ugovor stvorio (a inače sam student skromnih materijalnih mogućnosti) sebi i svojoj porodici dodatne nevolje - nerviranje oko netačnih i velikih računa, čekanje u predugim redovima mts poslovnica (koji se sastoje bar od 50 % ljudi koji su došli da ulože prigovor na neku uslugu) i gubljenje vremena oko pisanja žalbi i čekanja na odgovor koji dolazi posle nekoliko meseci.
Zapitajte se i sami da li ste čuli za slične slučajeve velikih i sumnjivih računa, nekorektnog ponašanja prema korisnicima postpaid mts-a od Vaših kolega, porodice, komšija, prijatelja, u firmi u kojoj radite.

Istina je da pismo pišem jer sam i lično pogođen, ali govorim i u ime onih ljudi čije ste probleme nadam se pogledali na linkovima koje sam vam dostavio. Opštepozanata je činjenica da je zaštita potrošača u Srbiji još uvek na niskom nivou i baš zbog toga ne treba ćutati, baš zbog toga treba pisati i raspravljati o ovome. Postaviti pitanja odgovornim ljudima iz mts-a.
Znam da se žalim na jednu veliku državnu kompaniju, koja je unosan oglašivač i donosi Vam profit, ali znajte da svako ćutanje o ovome i guranje prašine pod tepih neće služiti Vašem mediju na čast, a ni kompaniji na koju se žalim.
Samo će potkrepiti moje sumnje da se o nezavisnim medijima (pa čak nezavisnim u nekom vidu i od novca) i efikasnim organizacijama za zaštitu potrošača u Srbiji ne može više govoriti. Ćutanjem o ovome štitite beskrupulozne interese jedne državne kompanije, a svi smo svedoci da se od početka demokratskih promena stalno insistira na privatizaciji svih državnih kompanija, pa i ove na koju se ja žalim, upravo zbog lošeg i netransparetntnog načina rada, odnosa prema korisnicima i zbog toga što su to mesta povoljna za stvaranje i odvijanje korumpiranih i nelegalnih radnji.
Na kraju, sva prljavština nekako mora da ispliva. Pre ili kasnije.


Stojim Vam na raspolaganju za više informacija. Cenio bih ako bih od Vas dobio povratnu informaciju. U nadi da ćete se pozabaviti ovim (i drugim slučajevima),

Moj potpis


Mejl/pismo poslat/o:
NOPS (Nacionalna organizacija potrošača Srbije)
B92
RTS
Pink
Politika
Blic
Novosti
Danas
Peščanik